Vanjsko Šilo

Početak seke je na 14 m, a maksimalna dubina je 35 m.
Kombinacija pješčanog i stjenovitog dna.

Izrazito bogato puževima golaćima i hobotnicama, a stjenovito dno i zidovi su karakteristini za škrpine.
Strujanja nema, vidljivost jako dobra.

Punta Šilo

 

 
Na samom početku pozicije je zid do 14 m dubine, nakon kojeg slijedi pješčani plato dug cca 20 m , a nakon toga slijedi ponovno zid sa stijenovitim izbočinama do 28 m dubine .
 
Pozicija obiluje raznovrsnim puževima, ribama, hobotnicama i koraljima …
 
Strujanja su prisutna, ali manjeg intenziteta, dok je vidljivost najčešće dobra.

Housereef – Ispred centra Mihurić

 

 
Izrazito raznovrsno dno, proteže se do 25 m dubine, bogato spužvama, mnogočetinašima, spirografima i sl.

Pruža mogućnost ostvarenja ugodnih urona, kako za iskusne ronioce, tako i za same početnike.

* Na dubini od 14 metara 4 male olupine ( dva glisera i dvije pedaline) odlično za podvodne fotografe.

* Na dubini od 18 m nalazi se sidro, visine od oko 2,0 m
* Zid od 28–33 m, do kojega nas vodi pješčani put prepun raznovrsnih riba, rakova, školjki, puževa, hobotnica …

* Na 22 m dubine, nalazi se ”mali Wrack”, na pješčanom dnu, dužine 8 m, ispod kojeg, uz malo sreće, naravno, imate priliku vidjeti velikoga gruma (CONGRIDAE), inače starosjedioca na ovoj prekrasnoj poziciji, kao i morskog konjića i to u tri boje.
* Ulaz direktno ispred centra
* Vidljivost: od dobre do odlične ovisno o godišnjem dobu
* Strujanja: nema ili blaga

Područje izrazito bogato većom ribom.

Olupina Peltastis

Porijeklo: grčki transportni
Tip: teretni
Dužina: 60m
Potopljen: 08.01.1968.
Dubina max: 31m
Dubina min: 8m
Vidljivost: srednja
Strujanja: lagana

Pramčani jarbol 8 m, krmeni na 12 m, prova na dubini od 17 m, most na 21 m, a propela je na dubini od 30m.

Ronilačke pozicije

Ronilački centar Mihurić nudi vrlo široku paletu izbora ronilačkih pozicija, od urona s obale, do brodskih urona bližih ili udaljenijih destinacija, kako za početnike, tako i za napredne te profesionalne ronioce.
 

DC Mihurić - ljepote podmorja

Ljepote jadranskog podmorja

Sjeverni se Jadran, zbog različitih specifičnih utjecaja, smatra jednim od najproduktivnijih područja u Sredozemnome moru. Prema grubim procjenama, u Jadranskome je moru do sada nađeno između 6000 i 7000 biljnih i životinjskih vrsta. Velik broj skupina, posebice beskralježnjaka, nedostatno je istražen.

 

 

Životinjski i biljni svijet današnjega Jadrana posljedica je mnogobrojnih geoloških, geografskih, klimatskih i bioloških utjecaja koji su u prošlosti Zemlje sudjelovali u stvaranju Jadranskoga mora. Podrijetlom je iz prastaroga mora Tetis, koje je u razdoblju od paleozoika do tercijara imalo izrazito tropske značajke. Tijekom hladnijega razdoblja, u drugoj polovici tercijara, u Sredozemnome su moru nestale mnoge tropske biljne i životinjske vrste, a uselile su se mnoge vrste iz sjevernijih (borealnih) krajeva. Malobrojni predstavnici mora Tetis i borealnih doseljenika održali su se kao sadašnji (recentni) trop. i borealni oblici. Danas se u Jadranskome moru prepoznaje pet florističkih i faunističkih elemenata: tropski, borealni, sredozemno-atlantski, isključivo sredozemni i endemsko jadranski.

Tropski su elementi npr. alge Halimeda tuna i Hypnaea musciformis te ribe tunj, sabljan, vladika arbanaška i poletuša. Borealni elementi neke su vrste iz rodova Raja, Mustelus, Scyliorhinus, Salmo, Belone i Pleuronectes te škamp. Sredozemno-atlantski elementi najbrojniji su i u njih pripadaju alge Codium bursa i Flabelia petiolata, životinje morsko pero, jastog, dagnja i obični trp te ribe srdela, brgljun i girice. Isključivo su sredozemni elementi alge Lithophyllum tortuosum i Acetabularia mediterranea, životinje crveni koralj, velika rakovica, jakobova kapica, prstac i periska, sredozemna dlakavica te neke ribe. Unatoč florističkoj i faunističkoj sličnosti sa Sredozemnim morem, u Jadranu su se, zbog njegova posebnog izoliranoga položaja, razvile i endemične vrste: alge Cystoseira spicata i jadranski bračić, a od riba glavoči Chromogobius zebratus zebratus, Corcyrogobius liechtensteini, Pomatoschistus canestrini i Speleogobius trigloides, šilo i jesetra. Sredozemne endeme nalazimo ugl. u juž. Jadranu, a prema sjeveru prevladavaju jadranski endemi.


Preuzeto sa HE (Hrvatska enciklopedija) —> pročitaj više